Vrtlarstvo života

Netko mudar jednom je rekao da postoje samo dvije vrste ljudi, i to: vrtlari i graditelji. Razlika u njima je u načinu na koji žive život. Graditelj gradi čudesna zdanja, stvara prekrasne urese, svi mu se dive, a i on sam je zadivljen učinjenim. No, iako stalno napreduje, stara zdanja mu se ruše ili ih ruši on sam. Nikad nije zadovoljan postignutim i uvijek traži nešto novo. Ja sam se smatrao graditeljem, sve dok nisam upoznao umijeće "vrtlarenja". Vrtlari ne traže senzaciju i ne pokušavaju impresionirati promatrače. Vrtlari žive u skladu s godišnjim dobima, poštuju ono naizgled malo, brinu o onome što imaju i pružaju mu svu ljubav koju posjeduju. Znaju da vrt umire i u proljeće se ponovo rađa. Cijene i uživaju u svome vrtu koji se zove život.

Metafora ili stvarnost, vrt u kojem ja vrtlarim uistinu je čaroban. „Magični vrt, da bi to i bio, nije samo zbirka bilja tajanstvene i slavne povijesti, već mjesto gdje se energije međusobno susreću, gdje stara, zaboravljena magija zemlje leži i čeka u nekom ivanjskom zelju ili svetoj verbeni. Ovo je proplanak gdje ptice pjevaju, gdje se rosa skuplja da stvori mjesečeva jezerca u nekom uvijenom listu ili mirisnom cvijetu.
Ovo je mjesto gdje mudri ljudi, ukoliko kleknu na zemlju i dobro osluhnu, mogu čuti otkucaje srca prirode koje nježno klokoće u samo jednom listu, jednoj stabiljci, jednoj od bezbroj biljaka koje uzgoji naš blagoslovljeni planet.

Poštujem sve oblike života, uključujući i biljke. Srećom, biljke su bespomoćno samožrtvujuća bića, razbacana širom planete da njeguju i pomognu nam u životnom Djelu.
Nikad ne zaboravite tražiti dozvolu ijedne biljke, od koje želite ubrati list ili cvijet za to, ali nemojte zaboraviti i nešto ostaviti u zamjenu pored te biljke kao način da joj platite za dio koji ste uzeli.
Vrtni put može voditi u čudan svijet popločen čarolijama i magijom. Ukoliko stvorite jedno takvo čudo, lakim korakom gazite tim putem, jer uskoro bi vam tutnjava civilizacije mogla postati odbojna, te kao prava vještica pronađete svoju najveću sreću u spravljanju ljubavnih amuleta i ljekovitih napitaka, dok se vjetar smije i šapuće kroz krošnje drveća.“ (Cunningham)