Svako novo jutro budim se razbacan,
bez ljepila što držalo me skupa.
Zora djevica kuca na moj prozor
i govori mi:
"Nađi danas novu šumu,
nađi danas novi put."
Lako je bit ratnik kad jašeš dobrog konja.
Lako je biti ratnik naoružan do zuba
kad sjediš u svome dvosjedu.
No, ja ne mogu birati.
Skupljam svoje dijelove u dlanove
i krećem.
Otvaram vrata ne osvrćući se.
Kruh se još puši i zove me da još jednom promislim.
Krckanje vatre buni moj avanturistički duh.
Možda još nije vrijeme.
Potresen i rastrgan,
dugim koracima zahvaćam put
koji me zove sve snažnijim glasom.
Ostavljam toplinu iza sebe.
Sam, sa komadićima sebe u rukama.
Gol
i bos
i sa sjenom koja me prati,
prepuštam se zovu.
Nema komentara:
Objavi komentar