Slušaj!

Ljepota nas krasi,
ljepota što seže u srž svakog oka.

Dobrota obavija naša stara i ranama izborana srca,
dok žuljevi naših ruku pričaju o djelima velikim.

Taj žar života u srcima je malih ljudi,
koji ne teže nebeskoj slavi,
koji ne žude za visinama nedostižnim.

Oni ne žele živjeti na Mjesecu.
Njima ništa ne pripada,
ali sve se osjeća njihovim.

Ta polja i šume koje od ranih sati čekaju njihovu blagu pjesmu.
Te ptice koje žive od ushita i zadivljenosti u očima tih malenih promatrača.
Ti oblaci što se zrcale u prozorima ljudskih duša.
To crno kamenje i zemlja koja čeka tople ruke da u nju penetriraju.

Nema vrha koji čeka da ga osvoje,
jer nitko nije usamljen.
Oko svega i u svemu vrvi život.

Samo hladno srce izgubilo je vid.
Ali i ono čeka da netko upali svijeću
i tiho zazove ime.

Ti samo slušaj, ne pitaj ništa,
jer svako pitanje oduzima ti životnu energiju.

Slušaj, jer zato imaš sluh.
Slušaj, jer život ti se sam razotkriva.